Već dugo se nosim mišlju da nabavimo mače. Ali to nije ni izbliza dovoljno pomisliti i reći pa uraditi.. Nikako da se nabasa na malo mače, pogodno za uzeti i udomiti.. Znate već kako ih mačke sakrivaju da bi uopšte opstali..
Jedno veče, vraćajući se kući nekim sporednim putevima, u mraku ugledam momka koji nosi nešto u naručju.. Gomilica koja mjauče.. Nekako sam odmah znala da je upravo tu i moje mače.. (ja vam spadam u one ljude koji vjeruju u znakove :)) Priđemo mu, otkrijemo da su u pitanju 3 mačeta, odmah sam uzela jedno iz njegovog naručja, uopšte ne znam zašto baš to (Đoleta) koje se prosto kandžama zalijepilo za mene i ne pušta.. Neko ih je ostavio na cesti tako malene. Tek su progledali i nisu sposobni ni da hodaju kako treba, a o mogućnosti samostalnog preživljavanja da ne pričam.. Taj momak ih je uzeo da ih skloni sa puta i mi smo naišli baš u tom trenutku. Mi (moj momak i ja) smo našu "mačju bebu" donijeli kući i od tada je sa nama.. Učimo ga da postane prava kućna maca, a uz to da prihvati porodični posao i radi nešto iz širokog asortimana zadataka koje imamo, u vezi sa hobijem. On je izabrao ono što smo i mislili da će, što mu i najviše pristaje - izabrao je da se bavi modelingom.. U početku je bio prenemiran za slikanje, ali sad i kad ga pokušavam izostaviti iz slike on doleti i igra se predmetima koje slikam i tako upada u fotku neminovno.. :)
Iako se trebao zvati Pera, shvatili smo da je sam sebi dao ime i da bi se to trebalo ispoštovati. Našli smo ga na Đurđevdan, stoga - Đorđe (Đole).
Moram vam priznati da mi u početku nije bilo svejedno misleći na sve što sledi, navikavanja na pjesak, odvikavanja od mjaukanja i slično.. Nikada nisam imala mačku u kući i nisam sigurna da ću znati da je naučim svemu što treba. Ispostavilo se da je to bio veoma neosnovan strah. Mačke su kao i ljudi, imate inteligentne i manje inteligentne, neke će naučiti odmah, neke neće nikad. Đole je, srećom, jedna maca koja lako uči. Pjesak smo mu ostavili u jednom mračnom uglu hodnika, u početku nije bio sposoban da uopšte dođe do njega, ali smo ga mi nosili na pjesak čim vidimo šta namjerava uraditi. Tako 2 dana.. On je naučio da hoda (i trči poput kengura :)) pa je sam počeo ići na pjesak, baš svaki put! Ne mogu vam opisati koliko sam ponosna u tim trenutcima na njega bila. Pjesak treba da bude uvijek uredan i nećete imati problema. Što se mjaukanja tiče.. Valjda zato što je bio premalen da bi navikao na majku i braću, on je mjaukao samo kada je gladan i kada hoće u wc. Bilo je u prva tri dana nekih pokušaja da me natjera da kraće spavam,da ustanem i igram se sa njim ali sam to odlučila ignorisati i ne navikavati ga da može mjauknjem da upravlja nama. Ispostavilo se kao dobar potez. :)
U nastavku, predstavljam vam - Đoleta :)
Mačka u kući može značajno da oplemeni vaš život!
To shvatite tek kada se vratite kući, a umjesto mraka i tišine, dočeka vas nešto maleno, krzneno što vam trči u susret radosno i mjauče, a čim ga dotaknete počne da prede i umiljava se.. Neprocjenjiv osjećaj koji ne moram objašnjavati nikome ko ima kućnog ljubimca..
To shvatite tek kada se vratite kući, a umjesto mraka i tišine, dočeka vas nešto maleno, krzneno što vam trči u susret radosno i mjauče, a čim ga dotaknete počne da prede i umiljava se.. Neprocjenjiv osjećaj koji ne moram objašnjavati nikome ko ima kućnog ljubimca..
